Pripreme za prošlogodišnju biciklijadu Lujzijanom od Opatije do Netretića nadomak Karlovca trajale su gotovo godinu dana. Može netko pomisliti da je to jednostavan posao ali iziskuje zapravo puno truda i priprema. Da priča bude manje službena nazvat ćemo sudionike ove priče samo njihovim imenima ili nadimcima.

Do ideje o biciklijadi došlo se, kako to obično biva, u jednoj spontanoj situaciji.

Početkom 2008. godine poveo se razgovor o obljetnici 200 godina izgradnje Lujzijanske ceste kod gospodina Jose u Prilišću. Čuvši da u Karlovačku županiju dolazi priredba 'Ljeto na Lujzijani' koja se odvija od Rijeke, preko Delnica do Karlovca, proletila mi je misao da organiziramo biciklijadu za jubilarni rođendan ceste.

Prva zamisao bila je da se vozi od Karlovca do Rijeke, ali tek iduće godine u razgovorima sa Mirenom iz Delnica predložen je obrnuti pravac. Nekako je ispravnije da vozimo onako kako je i tekla gradnja Lujzijane, od Rijeke prema Karlovcu. Okupila se u zimu 2009. prva ekipa: Dražen, Miren i Miro i osmislila dvodnevnu dionicu biciklijade.

Miren sa svojom udrugom 'Lujzijana' iz Delnica zadnjih je godina organizator raznih kulturnih aktivnosti na Lujzijani pod zajedničkim nazivom 'Ljeto na Lujzijani'. Tako se sportska manifestacija kao što je biciklijada odlično uklopila u cijelu paletu ostalih događaja.

Preskočit ćemo opis svih onih pripremnih radnji koje su prethodile biciklijadi i prijeći na dva dana biciklijade. 

Subota 27.06.2009. Opatija-Delnice (63km) 

Okupljanje pred zgradom suda u Karlovcu. Pomalo neobičan izlet, obzirom da se osim putnika i njihovih osobnih stvari prevoze i bicikli prema Opatiji. Vremenska prognoza nikako da se popravi ,pa tako stalno pogledavamo u oblake i nadamo se da će nas kiša taj dan zaobići.

Luc nam je posudio kombi za oba dana i počinjemo slagati bicikle.

Putnici se ukrcavaju u autobus, Prpa i ja sjedamo u njegov auto i svi zajedno krećemo prema Opatiji. Negdje oko Jelenja upadamo u oblačnu zonu i već tada slutimo da će nas taj dan kiša ipak negdje zadesiti. U Opatiji je suho, no obzirom da je ljeto već počelo, vrijeme nas više podsjeća na početak proljeća.

Osim nas koji smo došli iz Karlovca,počinju na start pristizati biciklisti iz Primorja, Gorskog kotara i Zagreba. Ukupno oko 70 biciklista na startu. Zadovoljni smo odazivom, obzirom da je to naša prva biciklijada, a vremenska prognoza neke je u zadnji trenutak primorala da ostanu kod kuće.

Krećemo iz Opatije oko 11h.

Dražen je negdje u koloni i vozi bicikl zajedno sa ostalim učesnicima, dok se Prpa i ja vozimo autom i kontroliramo sa policajcima-motoristima ritam vožnje kolone biciklista. Tu su i naši vjerni prijatelji iz Riječkih Cesta koji nas stručno vode gusto prometnom cestom između Rijeke i Opatije.

Dolazimo u Rijeku, na Gat Karoline Riječke. Tamo je u tijeku prigodni program, biciklisti zastaju da ga pogledaju, kako bi zatim, po predviđenoj satnici, nastavili put prema Gorskom kotaru. Zasada još nema kiše i svi nestrpljivo čekamo da krenemo dalje. Nakon nešto duže pauze od predviđene krećemo iz centra Rijeke na naš Lujzijanski put. Nismo dugo čekali da krenemo voziti uzbrdicom jer već po samom izlasku iz Rijeke počinju prvi zavoji i usponi.

Kratka stanka dolazi nakon prvih nekoliko kilometara, i tu se pojavljuju prve kapi kiše. Biciklisti počinju oblačiti kabanice i ostalu opremu za vožnju po kišnim uvjetima. Kako smo odmicali prema Grobničkom polju, kiša je sve više jačala i na putu prema Čavlama nije prestala padati. Ipak smo se u Čavlama uspjeli skloniti kraj Čebuharove kuće, tamo se na kratko okrijepili, presvukli i barem malo osušili.

Morali smo brzo krenuti, jer duža pauza po takvom vremenu  bila bi daleko neugodnija za bicikliste. Srećom, kiša je oslabila i nakon nekoliko kliometara sasvim je prestala padati.

Biciklisti voze bez stanke do vrha Jelenja, izuzev jednog kraćeg zaustavljanja zbog propuštanja kolone automobila i formiranja grupe koja se prilično rastegla i osula na usponu.

Nekoliko najbržih koji su povukli jači ritam vožnje stižu prvi na vrh Jelenja, a zatim za njima i ostale grupe biciklista.

Nakon okrijepe i odmora od 20-tak minuta nastavljamo dalje vožnju prema Mrzloj Vodici. Ovoga puta spuštamo se uglavnom nizbrdo i uživamo u šumskom krajoliku oko nas.

U Mrzloj Vodici nova stanka. Zastajemo kraj gostionice i obližnjeg jezerca odakle se pruža pogled na Risnjak. Pojavilo se napokon i sunce, tako da smo sretni i zadovoljni što smo uspješno prevezli najteži dio dionice. Možemo se sada malo opustiti i zagrijati na sunčevim zrakama. 

Na ovom mjestu nešto smo duže zastali, jer svima se svidio prirodni i idilični ugođaj kojeg smo tamo zatekli. Mnogi od biciklista prošli su ovim dijelom ceste po prvi puta, tako da je doživljaj time bio i veći.

Sada nas čeka još samo manji dio puta do Lokvi i Delnica. Svi smo željni prvog toplog obroka toga dana, koji se priprema u Lokvama.

Po polasku iz Mrzle Vodice ipak još jedan uspon, pa zatim spust kroz prekrasan gorski okoliš i ulazak u Lokve.

Odjednom, na samom ulasku u mjesto, novo vremensko iznenađenje! Ponadali smo se da se kiša taj dan dovoljno ispadala, no ovoga puta počeo je najjači pljusak koji je spriječio bicikliste da u grupnoj vožnji  stignu na cilj u središtu mjesta. Neki su se morali skloniti od kiše ispod najbližih nadstriješnica, dok je dio bicikista ipak dospio do kuće gospodina Vida Arbanasa, koji nas je počastio sa  prirodnim travaricama i ostalim specijalitetima iz svog kućnog obrta. Nakon otprilike pola sata, vrijeme se ipak malo smirilo tako da smo napokon došli do zgrade gdje nas je čekao topli obrok i okrijepa.

Nakon duže pauze za ručak, na cilj u Delnice stigli smo oko 18h.

Biciklisti iz Gorskog kotara i Rijeke vratili su se svojim kućama, a oni koji nastavljaju put dalje prema Karlovcu ostaju prespavati u dvorani srednje škole u Delnicama. 

Nedjelja 28.06.2009. Delnice-Netretić (72km) 

Okupljamo se ispred hotela u centru Delnica oko 9 sati. Na prijave pristižu biciklisti koji su se prijavili za drugu dionicu. Oni kojima je ovo drugi dan vožnje odmorni i spremni za nastavak dolaze na start. Ovoga puta pridružuje nam se Dorijanova moto ekipa iz Karlovca koja će nas sa policajcima pratiti sve do cilja u Netretiću.

Na startu otprilike isti broj učesnika kao i prethodnog dana, oko 70 biciklista.

Iz Delnica polazimo točno po planu, u 10h.

Već nakon izlaska iz grada počinje naš prvi uspon na Veliki Vodenjak. Nema nikakvih problema, vozimo u grupi ujednačenim tempom. Prva stanka za bicikliste je u Skradu, gdje se u centru mjesta nalazi turističke zajednica.

Prije ulaska u Skrad vozimo se dugačkom nizbrdicom, tako da u brzom tempu ulazimo u mjesto. Lijepo su nas dočekali domaćini iz TZ Skrad s kojima smo proveli u društvu 20-tak minuta. Polazak iz Skrada značio je početak dugačke nizbrdice koja nas je vodila gotovo bez okretanja pedala prema nižoj nadmorskoj visini. Bila je to prilika za guštanje u opuštenijoj i nešto bržoj vožnji jer u nedjelju ujutro nije nas ometao gotovo nikakav promet na cesti.

Nakon otprilike 7 km spusta, u Donjoj Dobri krećemo opet uzbrdo. Na brijegu kod skretanja za Brod Moravice, imamo novu stanku. Tamo nas čekaju ljubazni domaćini koji su uložili truda da nam prirede doček i okrijepu. Dobili smo usput informacije o obližnjim biciklističkim stazama koje smo pozvani da posjetimo. 

Vozimo se dalje Lujzijanom, koja nam tim smjerom i dalje daje priliku da dugačkim dijelom puta vozimo nizbrdo. Sličan spust onom od Skrada do Donje Dobre ponovio se opet od Nadvučnika do Severina na Kupi. Ovaj dio dionice mogao se iskoristiti za uživanje na svježem zraku i pedaliranju bez pretjeranog napora u vožnji.

U Severinu na Kupi ponovno srdačan doček domaćina kao na prethodna dva mjesta. Od Severina do Vukove Gorice vozimo lakšim tempom koji je uvjetovan satnicom priredbe u Prilišću na koju ne smijemo doći prerano.

Ulaskom u Vukovu Goricu dočekuje nas najugodnije iznenađenje. Pravo narodno veselje, cijelo mjesto je vani, žene u narodnim nošnjama pozdravljaju nas i časte kolačima i pićem čim smo se pojavili. Biciklistička povorka spojila se sa povorkom konjanika, uz zvuke muzike i pjesme krećemo se prema središtu Prilišća gdje se odvija glavna priredba. Mnoštvo mještana tamo nas veselo pozdravlja i nudi sa domaćim specijalitetima. Nastavlja se Lujzijanska fešta u punom sjaju i veselju.

Zbog priredbe se u Prilišću nešto duže zadržavamo, zatim krećemo put Netretića, koji je odande udaljen samo nekoliko kilometara.

Kiša nije padala cijelim putem od Delnica, no ipak nas je 'pozdravila' na samom ulasku u Netretić. Na ulasku u mjesto priređen nam je lijepi doček, međutim baš zbog kiše nismo zastajali već smo se sjurili prema cilju biciklijade, u obližnji Lovački dom. Tamo smo pod krovom i šatorima dočekani obilnim i toplim ručkom za sve sudionike Lujzijanske povorke. Organizirana je zatim tombola za učesnike prve Lujzijanske biciklijade.

Uz zahvalu svim sudionicima i onima koji su nam pomogli u organizaciji, poželjeli smo da se opet iduće godine vidimo na Lujzijani!

-- Miro